Dosta vam je biti doma? Pitate se kad će ova korona završiti? Nemirni ste? Volite svoju djecu ali ipak jedva čekate da ponovno krenu u vrtić, školu? Bojite li se kakav će život biti nakon korone? Koliko dugo će kriza trajati i kako ćete preživjeti? Hoće li biti posla? Hoću li moći i sebi i djeci pružiti sve kao i prije? Pitate se što ako se ponovi još jedan potres? Trenutno živimo u neizvjesno doba. Ostani doma, korona, potres, kriza. Javljaju se razne emocije: strah, neizvjesnost, tuga, ljutnja, iščekivanje, radost, veselje, nada…Kako biti opušten i sretan? 

Kako ja gledam na Uskrs u doba korone?

Prošlog Uskrsa na Facebooku sam napisala:  Slavim blagdane, iščekujem ih i veselim se zato što znam da ćemo tih dana svi biti na okupu. To mi je potrebno i neophodno važno. I svatko od nas ima svoj dom, gradi svoju obitelj al’ ipak za blagdane idemo svi doma, kod mame i tate. Jer dom je tamo gdje su roditelji, tamo gdje su usađene prve temeljne vrijednosti, najvažniji koraci, tamo gdje je posađeno sjeme i gdje je niklo korijenje. Otišli smo u svijet, pustili korijenje, naraslo je lišće i cvijeće. No, da bi i cvijeće i dalje cvalo, potrebno je njegovati korijenje. Obiteljska okupljanja. Obitelj je najvažniji temelj svake osobe,svakog djeteta. Obiteljski odgoj je osnovni odgoj. Obitelj djetetu daje osnovne korake i priprema ga za životni put. 

Ove godine na Uskrs neću moći biti sa svojom obitelji, svojim roditeljima, braćom, nećacima. Neću moći ići doma, kod mame i tate. No, ipak nisam tužna. Baš suprotno, sretna sam i zahvalna. Jer znam da su oni sa mnom i ja s njima. Fizički nećemo biti zajedno ali u srcima smo uvijek svi zajedno.

Biti zahvalan. Jer kad imaš zahvalnost u život ti dolazi sve više i više, zar ne?

I to je poanta: zajedništvo. Onaj unutarnji osjećaj. A da bi osjetili i znali što je zajedništvo moramo osvijestiti što je samoća. Isto tako i da bi mogli biti mirni i sigurni, moramo osvijestiti i osjetiti i strah. Suprotne vrijednosti su komplementarne, zar ne? Koliko djecu potičete da osvijeste što imaju a što im nedostaje? Ne mislim na ono materijalno. Jer ako ih pitamo što imaju oni će nabrajati igračke i sl. I zato je važna roditeljska uloga u poticanju na unutaranji rast i razvoj djeteta. Nije li ovo doba upravo  pogodno za drugačiji pogled? Uzmite si vremena, razgovarajte, slušajte i gledajte dijete. Male stvari puno govore.

Biti zadovoljan i ispunjen. Kad ću biti zadovoljna?

Kad kupimo novi auto. Kad djeca naraste pa možemo ići sami na večeru. Kad odem na sva planirana putovanja. Kad završi korona i život se vrati u normalu. Svakodnevno želimo i težimo sreći i zadovoljstvu. Željama nema kraja. Željeti, nadati se, očekivati znači i odgađati trenutnu sreću. Odgađati trenutnu radost. Nije li važnija trenutna sreća od budućeg iščekivanja? Možemo li znati što će biti u budućnosti? Možemo li sa sigurnošću znati što će biti sutra? Ono što sigurno imamo je ovdje, sada, u nama, ispred nas. To je nešto što djeca imaju spontano, prirodno. Pogledajte ih kako se smiju i vesele svakoj sitnici, sretni i bezbrižni. Imaju zauzete ruke, prljave noge, puno srce i miran um. Uživaju u trenucima sadašnjosti.

Uskrs kao životna inspiracija

Uskrs simbolizira novo rođenje i ističe važnost ljubavi. Ljubav koja uvijek pobjeđuje. Ljubav je, uz nježnost i toplinu jedna od osnovnih emocija potreba za rast i razvoj. Ljubav raste kada se dijeli. Radujte se s obitelji u prekrasnoj zemlji života. Ovdje i sada.

Tekst: Lana Kihas

Foto: Freepik.com