Tajni sastojci za odgoj djece

Moja motivacija za čitanjem priručnika „Tajni sastojci za odgoj djece“ su želja i interes da saznam više o odgoju djece. Priručnik je ispunio sva moja očekivanja. Ovo nije još jedan suhoparni niz uputa kako i na koji način promatrati dijete. Nisam dobila gotovu formulu kako odgojiti sretno i zadovoljno dijete. Kroz upoznavanje s pedagogijom slušanja ( i niz primjera iz prakse) dobila sam objašnjenje kako i na koji način slušati dijete, pratiti djetetove aktivnosti, interpretirati njegov likovni izričaj te ono najbitnije, kako i na koji način promatrati igru djeteta. Dobila sam upute kako slušati (komunikacija djeteta u svakodnevnim situacijama), vidjeti (igra i svakodnevne aktivnosti) i razumjeti (motivacija i stilovi učenja djeteta) dijete i time još jednom dobila potvrdu da je svako dijete individua za sebe pa prema tome i pristup djetetu treba biti individualan. Vrlo konkretnim teorijskim uputama dobila sam upute kako i na koji način provoditi proces samorefleksije. To je vještina na koju jako često zaboravljamo u procesu cjeloživotnog učenja. Ne postoji tajna formula za odgoj sretnog i zadovoljnog djeteta. Postoji samo zajednički put koji nas uz niz zajedničkih aktivnosti vodi ka tom cilju.

Knjiga je izvrsna, lako je čitljiva, te savršeno razumljiva svom čitatelju bio on roditelj/ učitelj/odgajatelj. Jako mi se sviđa prostor za ispunjavanje gdje možemo odgovoriti na pitanja te uvidjeti sami što nam fali i kako možemo upotpuniti svoje znanje i postići neki svoj cilj. Priložene ilustracije i opise istih smatram poučnima i savršenima za prvu ruku kod nekog tko ne zna kako bi zainteresirao dijete s nečim novim.

Jedva čekam primijeniti Vaše male tajne odgoja.

Iskreno, čim je stigao pročitala sam ga u jednom dahu, te mu se svakodnevno vraćam. Nekako mi godi, baš sad na početku nove pedagoške godine i pomaže mi da svoju pažnju usmjerim na ono za mene bitno. Svako poglavlje je umetaljka od koje se osjećam satkano. Neke dijelove trebam doraditi, neke pojačati, a u nekim uživam u potpunosti. Najčešće se navraćam na postavljanje i oblikovanje ishoda. To je dio u kojem trenutno imam najviše izazova. Jako mi se sviđa jednostavnost jezika i razumljivost teksta. Osobno me potaknula na puno promišljanja predzadnja rečenica: Jer djeca su živuće poruke koje šaljemo u vremena koja sami nećemo doživjeti. Uživam u svim dijelovima, vesele me i brojni primjeri. Zaista me veseli čitanje nekada i sam pogled na Priručnik izmami osmjeh i lakši početak dana.

Priručnik predstavlja prikaz profesionalnog iskustva autorice i pregled teorije koja podupire njezin pogled na (uspješan) odgoj djece. Riječ je o djelu koje može koristiti roditeljima, ali i svim ostalima koji se bave odgojem djece. Primjeri navedeni u priručniku predstavljaju jednu od mogućnosti na kojima je potrebno graditi svoj stil odgoja. Upravo je to poruka koja zaokružuje priručnik – za odgoj je potrebno slušanje, komunikacija i odnos – no odnos se gradi individualno.

Jedna od važnih vrijednosti ovoga priručnika krije se upravo u mogućnosti praktične primjene navedenih tajnih sastojaka u obiteljskom i institucionalnom odgoju djece. Također, navođenjem konkretnih primjera iz prakse autorica podastire svojevrsne dokaze vlastitog istraživanja, promišljanja i primjene tajnih sastojaka u radu s djecom. Vrijednost ovog autentičnog prikaza otvara nove perspektive čitatelju i daje mu poticaj za razvoj sposobnosti promatranja, slušanja i razumijevanja djeteta. Uz konkretne primjere, opisi pojedinih aktivnosti vrijedan su izvor ideja roditeljima i odgojiteljima za razumijevanje djece i kreiranje poticajnih aktivnosti za razvoj višestrukih inteligencija djece rane i predškolske dobi. Teorijska analiza je u svim poglavljima usklađena s autoričinim iskustvima u radu s djecom, odgojiteljima i roditeljima te izvorima iz svakodnevnog života. Posebnu vrijednost povezivanju teorijskih i praktičnih spoznaja „na licu mjesta“ daju okviri s primjerima.

Kao majku predškolarke, ali i kao profesoricu odnosno obrazovnog djelatnika priručnik „Tajni sastojci za odgoj djece“ obogatio me na više polja. Podsjetio me na to da „Razlog zbog kojeg imamo dva uha, a samo jedna usta je da bismo mogli više slušati, a manje govoriti.“ (latinska poslovica) i da ćemo više dobiti – naučiti, ali i postići u radu s djecom – slušajući ih, prateći ih, promatrajući ih, nego nametajući vlastita pravila, viđenja, uvjerenja i stavove. Do sada smo se mi odrasli pitali „A kako ćemo to postići?“, no autorica nam jednostavnim rječnikom uz pregršt vlastitih primjera iz prakse daje vrlo jednostavna rješenja, alate i metode koje s lakoćom možemo primijeniti u roditeljstvu ili radu s djecom. Bez imalo sumnje ovom ćemo se priručniku više puta vraćati otkrivajući svaki put iznova koliko odgoj djeteta može biti jednostavan naćulimo li više uši i držimo li usta češće zatvorena.