Uz aktivno slušanje postoji i pasivno slušanje, odnosno slušanje bez da čujemo poruku, što se naziva i „ne slušanje“. Takva vrsta slušanja zbunjuje djecu i ima posebno negativan učinak. Tim porukama dijete se osjeća neprihvaćeno, gubi samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno postaje nestabilno i nesigurno. Djetetu je potrebno da se osjeća voljeno, zaštićeno, sigurno, zbrinuto, okruženo pozitivnom i podržavajućom okolinom da bi moglo samostalno učiti, istraživati putem igre, ostvarivati socijalne interakcije, osjećati se slobodnim i kompetentnim i učiti doživljavajući svakodnevna iskustva. Upravo je zbog toga važna uloga odrasle osobe kao komunikacijskog modela.

Sadržaji su radionice:

• analizirajući praktične i svakodnevne primjere, usvajati različite komunikacijske alate
  
• praktični primjeri iz svakodnevne prakse za uspješno komuniciranje
  
• razumijevanje i primjena humora u radu s djecom
• praktična primjena konstruktivnih pohvala
• razvoj komunikacijskih kompetencija odgojitelja.

Voditeljica:

mag. praesc. educ. Lana Kihas Pranjić