Select Page

“Pred nama je neki događaj, u ovom slučaju polazak u jaslice ili vrtić. Pomoću osjetila, taj događaj na neki način proživljavamo. Sjećamo se nekih naših iskustva. Mrzila sam jesti u vrtiću. Nisam htjela ići u vrtrić jer sam tamo morala spavati. Čujemo i priče od prijatelja ili drugih roditelja u parku. Moja mala je jednom pala u vrtiću i sva se razbila. Dijete mi je svaki dan užasno prljavo. Razmišljamo o predrasudama. Tete piju kavu. Otvaraju vrata i prozore i namjerno rade propuh. Samo čuvaju djecu, ne rade dovoljno s njima. Stvaramo slike u glavi. Moje dijete se neće htjeli igrati s drugima, znam, bit’ će sam. Neće htjeti jesti, bit’ će gladan. Na žalost, to su najčešće negativne stvari u našim glavama i zbog toga je naše stanje tijela i uma narušeno. Osjećamo se zabrinuto, bojimo se, u grču smo i sami sebi stvaramo „kočnice“, u stresu smo. No, Vaše dijete niste Vi? Dijete je induvidua za sebe. Kako već sada znate da neće htjeti i voljeti jesti kad još nije ni probalo vrtićku hranu? Kako znate da se ne želi igrati sa djecom kad još nije ni imalo priliku? Naravno da brinete za svoje dijete. I upravo to što se brinete govori o Vama kao brižnom i odgovornom roditelju koji traži savjete, podršku i poduku. Uloga roditelja i odgojitelja je pripremiti put djetetu za nove životne pobjede.

 

  1. Razviti sigurne uvjete

Kad ste ljuti, nervozni, tužni, sretni, opušteni, kako ste osjeća Vaše dijete? Većinom isto kao i Vi, zar ne? Djeca osjete svaki osjećaj svog roditelja. Ako izlazite iz vrtića plačući, kakvu poruku ostavljate djetetu? Može li onda Vaše dijete sretno i zadovoljno ići u vrtić, a Vi plačete? Nekad možda i mislite da ne pokazujte emocije i kontrolirate se, ali to nije dovoljno. Morate vjerovati da ste sigurni u sebe, u dijete i u vrtić. Povjerenje i sigurnost su izrazito važne u ovom osjetljivom razdoblju. Povjerenje je sposobnost koju dijete nosi sa sobom u život, uvjerenje da će biti prihvaćeno, nahranjeno, da će dobiti toplinu i njegu.

Suprotno do povjerenje je strah a koje se pojavljuje upravo tamo gdje je povjerenje prekršeno. Strah dolazi sam od sebe. I djeca moraju naučiti savladati nesigurnost bez propadanja u strah. Znate za igru Ku-kuc? Kada dijete pokrije oči i govori: Nema me. A čim maknu ruke počnu se smijati, tj. oslobađaju se straha i napetosti. Tom igrom dijete ruši granicu između sigurnog i nesigurnog i nije ni čudo da ju mogu igrati do 6. godine, samo na različitim razinama. Uče slvadavanju straha.

Godi Keller dijete i odgoj uspoređuje s biljkom. „Zamislite da vam jednog dana dobar prijatelj na dar pokloni izdanak, dio biljke, grančicu s možda nešto lišća, koja se razvija u samostalnu biljku. Najprije ju stavite u čašu vode kako bi mogla pustiti korijenje. Kada vam se korijenje bude činilo dovoljno snažno, posadit ćete ju u teglu s dobrom zemljom. Cijelo vrijeme ćete je vrijeme čuvati na sobnoj temperaturi, dobro zaštićenu od hladnoće i vjetra. Vi, naime, znate da će izdanak uvenuti ako ga budete izlagali životnim izazovima prije negoli na to bude spreman. Jednako se može dogoditi i budete li predugo čekali. Tada bi mogao izrasti visoko u nebo te se slomiti zbog presnažnog vjetra. Kod svega čime okružujete izdanak morate voditi brigu o nestalnim uvjetima. U principu, jednao vrijdi i za dijete…To nas čini nalik vrtlarima kojima nije potrebno tražiti hladnoću, vjetar i vremenske neprilike. To su životni uvjeti koji dolaze sami od sebe. Sam će život izlagati dijete postupno novim opterećenjima i od njega zahtijevati da iznova na novim područjima premosti granicu između sigurnog i nesigurnog.. A kako pak jačati djetetov sjećaj sigurnosti i njegovo povjerenje u sebe? Ukratko: svaki put kada djetetu možemo pokazati da je svijet siguran, povezan i smislen.“ Htjeli mi ili ne, vremenske neprilike će kad tad doći. To je život. Uz povjerenje doći će i nepovjerenje i pojavit će se i strah. Uloga roditelja i odgojitelja je razvijati sigurne uvjete da bi dijete moglo se suprostaviti opterećenjma.

 

  1. Komunicirajte s djetetom kratko, jasno i iskreno

Dijete će steći povjerenje i sigurnost samo ako mi vjerujemo u to. Pod time se misli da um i tijelo moraju biti povezani. Ono što mislim, to i govorim, to i pokazuje. Jedino tako će dijete imati povjerenja i biti sigurno. Nisu važne samo riječi ili radnje, već i osjećaji i misli, unutarnja raspoloženja i uvjerenja. Usklađivanje verbalne i neverbalne komunikacije daje djetetu osjećaj sigurnosti i povjerenja. Npr. ako ste djetetu rekli da ćete doći poslije ručka onda to morate i učiti. Jer dijete vjeruje u Vas, u suprnotnom gubite djetovo povjerenje. To je iznimno važno u ovom osjetljivom razdoblju prilagodbe. Biti dobar uzor. Nadalje, pojam vremena je također, izrazito bitno za dijete, iako ga ne razumije, ali ga osjeća. Ritam dana i ponavljanje imaju veliku ulogu u predškolskom razdoblju. Znate za ono kad dijete traži ponavljanje iste radnje/igre. „Još jednom. Ajde opet.“ Time dijete traži ritmično pojavljanje kojom dobiva sigurnosti i trenira volju. Navike i ritam utječu na jačanje volje.

 

  1. Proaktivno surađujte s odgojiteljima

Mogu li se pouzdati u odgojitelja? Kako da vjerujem osobi koju sam tek upoznala? I toj osobi ostavljam svoje najveće blago – dijete. Pitanje povjerenje i suradničkog odnosa iznimlno je važan za dobrobit djeteta. Kako uspostaviti suradnički odnos? Što ako se ne slažem s nekim od pravila vrtića? Načinima rada i pristupa? Za stjecanje povjerenje i suradničkog odnosa nužan je razgovor. Međusobno razumijevanje i poštovanje je duži i teži put ali i kvalitetniji te presudan za dobrobit djeteta. Djeci smo uzor i vi, roditelji i mi, odgojitelji. Odrasli koji se međusobno podržavaju doprinose jačanju samopouzdanja djeteta i potiču njegovo povjerenje. Roditelji nisu samo „dostavljači“ djece u vrtić. Roditelji su aktivni sudionici odgojno-obrazovnog rada vrtića. Vrtić, odgojitelji baš kao i roditelji imaju isti cilj – sretno i zadovoljno dijete.

 

Alexander Graham Bell: “Prije svega, priprema je ključ uspjeha”.

Navedena tri koraka važan su okvir za uspješnu i učinkovitu prilagodbu na vrtić. Nemoguće je točno unaprijed definirati kako će prilagodba izgledati, koliko je točno koraka potrebno za uspješnu prilagodbu, koliko će trajati jer svako dijete je jedinstveno i posebno pa se pristup djetetu treba uklopiti u individualne potrebe, mogućnosti i interese djeteta. Dobra priprema pola je odrađenog posla. Ako želite detaljnije saznati o prilagodbi prijavite se na interaktivno predavanja „Krećemo u vrtić – kako se pripremiti i što očekivati?“