Prije nego zatvoriš ovu pedagošku godinu, zastani na trenutak i napuni svoju kanticu

Ako ovih dana brojiš dane do godišnjeg odmora, potpuno te razumijem. Pedagoška godina bliži se kraju, umor se polako skuplja, a čini ti se da popis obveza postaje sve duži. Djeca su još uvijek tu, puna energije i potrebe za našom pažnjom. Pred nama je ljetna organizacija rada, često veće skupine, završna dokumentacija i vrednovanja koja treba napisati. Znam da se vjerojatno veseliš trenutku kada ćeš napokon moći malo stati. Ali prije nego što ovu godinu pospremiš u ladicu i okreneš novu stranicu, voljela bih te pozvati na nešto važno. Na nekoliko minuta samo za sebe. Ne za djecu. Ne za roditelje. Ne za dokumentaciju. Za tebe.

Tijekom cijele godine promišljamo o djeci, pratimo njihov razvoj, njihove potrebe, njihove uspjehe i male korake naprijed. Razmišljamo što im je potrebno i kako ih možemo bolje podržati. A onda godina završi i često zaboravimo postaviti jedno jednostavno pitanje: Kako sam ja?

Zašto volim napraviti samorefleksiju na kraju godine?

Ne zato da pronađem sve što nisam napravila dovoljno dobro. Naprotiv, zato da se prisjetim svega što se tijekom godine dogodilo, a što sam već pomalo zaboravila. Da prepoznam koliko sam naučila, da se sjetim situacija koje su mi bile teške, a koje danas rješavam puno sigurnije, da primijetim koliko sam rasla zajedno s djecom, i možda najvažnije – da se podsjetim da sam i ja važan dio ove priče.

Ne treba ti puno vremena. Dovoljno je nekoliko mirnih minuta i iskren odgovor. Ovih dana pitam samu sebe:

• Na što sam najponosnija kada pogledam ovu godinu?
• Što sam ove godine naučila o sebi kao odgojitelju?
• Što mi je bilo najteže i što me to naučilo?
• Što želim ponijeti sa sobom u sljedeću pedagošku godinu?
• Što mi je potrebno da bih se osjećala bolje, mirnije i zadovoljnije?

Nema točnih ni netočnih odgovora, postoje samo oni iskreni.

Nemoj gledati samo ono što je ostalo nedovršeno

Znam koliko lako primijetimo ono što nismo stigli. Projekt koji nije ispao onako kako smo zamislili, ideju koju smo odgodili, plan koji smo morali promijeniti… No, pokušaj se danas prisjetiti i svega onoga što jesi napravila: djece koja su postala samostalnija, problema koje si riješila, povjerenja koje si izgradila, dana kada si bila umorna, a ipak si dala ono najbolje što si mogla. Sve to također zaslužuje tvoju pažnju.

Dok sam pisala ovaj tekst, sjetila sam se jedne slikovnice koju često čitam djeci – Have You Filled a Bucket Today? autorice Carol McCloud.

U njoj svatko nosi svoju nevidljivu kanticu. Tijekom dana ona se puni lijepim riječima, osmijesima, podrškom, osjećajem da nas netko vidi i razumije. Ali može se i isprazniti kada smo umorni, preopterećeni, kada predugo dajemo, a premalo primamo.

Dok sam razmišljala o ovoj pedagoškoj godini, pomislila sam kako su odgojitelji često upravo oni koji pune tuđe kantice. Punimo ih djeci kada ih utješimo nakon rastanka. Punimo ih kada primijetimo njihov trud, ohrabrimo ih ili vjerujemo u njih više nego što oni sami vjeruju u sebe. Punimo ih roditeljima kada ih saslušamo i pružimo podršku. Punimo ih kolegama kada uskočimo, pomognemo ili podijelimo lijepu riječ.

Koliko često zastanemo i provjerimo što je s našom kanticom?

Možda je upravo kraj pedagoške godine pravo vrijeme za to. Dok pišeš vrednovanja, prisjećaš se dječjih uspjeha i privodiš godinu kraju, odvoji nekoliko minuta i za sebe.

Prisjeti se svih trenutaka koji su i tvoju kanticu punili tijekom godine: dječjeg zagrljaja koji je stigao baš kada ti je trebao, roditeljevog iskrenog „hvala“, pogleda djeteta koje je napokon uspjelo nešto što je mjesecima vježbalo, kolegice koja te nasmijala nakon teškog dana…

Možda nećeš pronaći savršene odgovore na sva pitanja, ali možda ćeš pronaći nešto važnije: podsjetnik na to koliko si ove godine dala, koliko si naučila i koliko si rasla. Zato prije nego što zatvoriš ovu pedagošku godinu, zastani na trenutak, pogledaj svoju godinu nježnim očima. I ne zaboravi napuniti i svoju kanticu – zaslužila si!

Napomena: tekst je pisan u ženskom rodu, ali se podjednako odnosi na odgojiteljice i odgojitelje