Jeste li se ikada zatekli kako van radnog vremena odgovarate na poruku ili email roditelja? Ili kako vas netko u trgovini zaustavi s pitanjem o djetetovu ponašanju, dok u rukama držite kruh i pokušavate stići kući? Ili možda pripadate onoj skupini odgojitelja koji rado popiju kavu s roditeljima i smatraju da je to prirodan nastavak suradnje? Granice između profesionalnog i privatnog u radu odgojitelja nisu jednostavne. One nisu zapisane u pravilniku, ali snažno utječu na kvalitetu odnosa, profesionalni identitet i osobno zadovoljstvo poslom.
Druženje izvan vrtića – prednost ili rizik?
U nekim sredinama sasvim je uobičajeno da se odgojitelji i roditelji druže i izvan vrtića. Zajedničke kave, rođendani, lokalna događanja. Argument koji se često čuje jest: “Ako smo povezani i privatno, dijete se osjeća sigurnije.” S druge strane, postoje odgojitelji koji smatraju da takva bliskost može zamagliti profesionalne granice. Što ako dođe do neslaganja? Može li se zadržati objektivnost? Hoće li drugi roditelji steći dojam nejednakog tretmana?
Istina je da svatko drugačije gleda na to. U manjim mjestima gotovo je nemoguće izbjeći susrete. Živimo u istoj zajednici, dijelimo isti prostor. Ponekad se odnosi spontano prodube. No, važno je postaviti si pitanje: pomaže li ova bliskost mom profesionalnom radu ili ga dugoročno otežava?
Davanje privatnog broja – dostupnost ili preopterećenje?
Neki odgojitelji roditeljima daju svoj privatni broj mobitela i dostupni su za komunikaciju izvan radnog vremena. Smatraju da to pokazuje otvorenost i spremnost na suradnju.
Drugi smatraju da je to korak prema brisanju granica. Poruke navečer, vikendom ili tijekom godišnjeg odmora mogu dovesti do osjećaja stalne pripravnosti. Profesionalna uloga tako ulazi duboko u privatni prostor. Važno je naglasiti: profesionalnost ne znači stalnu dostupnost. Profesionalnost znači jasnoću, dosljednost i odgovorno upravljanje komunikacijom.
Ako se privatni broj dijeli, korisno je unaprijed postaviti pravila:
- u koje vrijeme je primjereno kontaktirati
- u kojim situacijama se koristi taj kanal
- što se rješava isključivo unutar ustanove
Ako se broj ne dijeli, i to je legitimna odluka. Granice su osobne, ali trebaju biti svjesne i promišljene. Poseban izazov predstavljaju male sredine. Roditelji vas susreću u parku, na ulici, u trgovini. Često žele “samo kratko nešto pitati”. Roditelj to ne doživljava kao upad u privatnost. On vidi osobu kojoj vjeruje. No odgojitelj u tom trenutku možda želi biti samo privatna osoba.
Kako postaviti granicu, a da ne ispadnete nepristojni?
Ključ je u smirenom i jasnom odgovoru:
- “Drago mi je da ste mi to rekli, ali voljela bih o tome detaljnije razgovarati u vrtiću.”
- “Ovo je važna tema i želim vam se posvetiti kako treba. Možemo li to sutra?”
Ovakve rečenice ne odbacuju roditelja. One štite profesionalni okvir i šalju poruku da odnos shvaćamo ozbiljno. Odgojitelji ponekad osjećaju nelagodu kada postavljaju granice. Boje se da će ispasti hladni ili nezainteresirani. No briga o vlastitom vremenu i mentalnom zdravlju nije sebičnost, to je profesionalna odgovornost. Izgorjeli odgojitelj ne može biti emocionalno dostupan djeci. Stalna dostupnost dugoročno vodi iscrpljenosti. Granice nisu zid koji udaljava roditelje. One su okvir koji odnos čini sigurnim i jasnim. Ne postoji jedno ispravno rješenje. U nekim kolektivima njeguje se bliska, gotovo prijateljska komunikacija s roditeljima. U drugima se jasno odvaja profesionalno od privatnog. Nečija odluka da se druži s roditeljima nije pogrešna. Kao što nije pogrešna ni odluka da privatni život ostane privatan.
Ključno je da odluke nisu rezultat pritiska ili osjećaja krivnje, nego promišljene profesionalne procjene.
Pitanja za razmišljanje
- Gdje su moje osobne granice i jesam li ih jasno definirao/la?
- Jesam li roditeljima jasno komunicirao/la način i vrijeme komunikacije?
- Jesam li dosljedan/na u svojim granicama ili ih prilagođavam situaciji?
- Kako se osjećam kada me roditelji kontaktiraju izvan radnog vremena?
- Štite li moje granice kvalitetu mog rada i moje dobrobit?
Granice između profesionalnog i privatnog nisu crno-bijele. One su dinamične i ovise o kontekstu, osobnosti i zajednici u kojoj radimo. No jedno je sigurno: granice koje su svjesne i jasno postavljene ne narušavaju odnos s roditeljima nego ga čine stabilnijim, sigurnijim i dugoročno zdravijim.
Autor: Lana Kihas Pranjić za edukativnu platformu Mliječni zub
Tekst objavljen 13.02.2026. god. na stranici www.mliječnizub.hr