Adventsko doba u vrtiću: između gužve i čarolije

Advent u vrtiću uvijek dođe brže nego što očekujemo. Jednog trenutka još skupljamo lišće na dvorištu, a već sljedećeg planiramo božićne radionice, ukrase, aktivnosti… Na hodnicima raste uzbuđenje, u skupinama kreativni nered, a u nama – pomalo i umor. Gužva postane svakodnevica, a “samo još ovo” rečenica koju izgovaramo češće nego što bismo htjeli.

Ali možda baš zato advent nosi priliku za nešto više od lampica i brdo aktivnosti. Možda nam može biti i mala škola osobnog rasta.

Zastani unutar svog ritma, ne tuđega

U adventu se lako izgubiti u očekivanjima drugih — roditelja, kolega, vlastitih ideja što „moramo napraviti“ i kakvi “trebamo” biti. Što je za danas dovoljno?  Odnosno, što mogu napraviti da bude kvalitetno, a da se pritom ne iscrpim?  Poštovati vlastiti ritam znači: raditi tempom koji je održiv, koji čuva moje mentalno i emocionalno zdravlje.

Ali da bismo to mogli, potrebni su dobra organizacija, jasna priprema i promišljeno planiranje. Kad unaprijed odredimo prioritete, rasporedimo zadatke i realno procijenimo vrijeme, tada “dovoljno” postaje stvarno ostvarivo. Dovoljno ne znači savršeno — dovoljno znači ljudski, izvedivo i nježno prema sebi. Poštovati vlastiti ritam nije znak slabosti, nego profesionalne zrelosti i odgovornosti.

Tiha radost ima veliku vrijednost i moć

Ono što ostaje u sjećanju djece, roditelja i u nama, nisu savršeni ukrasi nego trenuci igre, prisutnosti. To sam vidjela i u svom radu. Jedna od najdražih tradicija u mojoj skupini bila je tajno darivanje. Djeca su zajedno s roditeljima izrađivala male poklone, a ne kupovala ih. Ta jednostavnost, zajedničko stvaranje i radost iščekivanja razvila je više empatije.

Slično je bilo i kada smo organizirali “Potragu za božićnim blagom”, ali ne onu klasičnu u kojoj je naglasak na nagradi, nego na suradnji, zajedništvu, empatiji i igri. Najvrjednije u toj aktivnosti nije bio “plijen”, nego atmosfera koju smo stvorili: iščekivanje, blaga napetost, uzbuđenje, smijeh, povezivanje i ono posebno zajedništvo koje se rađa kada djeca zajedno prolaze kroz iskustvo koje im je važno.

Napuni svoju “bateriju” da bi mogao puniti tuđe

U vrtiću stalno dajemo vrijeme, energiju, strpljenje, toplinu. No advent nas podsjeća da svjetlo ne može gorjeti bez “ulja”. Mala pauza uz čaj, pet minuta tišine u garderobi, šetnja nakon posla, odluka da neke vikende ne nosimo posao kući… Sve su to načini da njegujemo vlastitu dobrobit.

Odgojitelji nisu strojevi koji proizvode čaroliju, već je dijele, ali samo ako je najprije imaju u sebi. Zato je važno misliti na sebe, njegovati vlastiti mir i dobrobit, jer tek tada se istinski dobro osjećamo, možemo biti kvalitetan, autentičan model djeci i roditeljima.

Advent kao podsjetnik na ono bitno

Da, adventsko vrijeme u vrtiću je gužva, ludilo, trka. Ali je i podsjetnik da, unatoč svemu, radimo jedan od najljepših poslova: stvaramo i čuvamo djetinjstvo.

A ako advent pretvorimo iz utrke u proces osobnog rasta, onda ne samo da će nam biti lakše, nego ćemo i djeci pružiti ono najvažnije: odgojitelja koji je prisutan, smiren i pun svjetla iznutra.