Timski rad i suradnja unutar vrtića – prebaciti lopticu ili preuzeti inicijativu?

Suradnja utječe i na zadovoljstvo svakog pojedinca, odgojitelja, stručnih suradnika, roditelja i djece. Svi sudionici imaju svoju ulogu i uloga svakoga je od velike važnosti. Kako bi mogli dobro surađivati, zajedničko djelovati, bitno je njegovati podržavajući odnos.

Zašto dolazi do (ne)suradnje?

S druge strane svjedoci smo da je i suradnja izrazito izazovna. Miljković i Rijavec (2002.) u svojoj knjizi ,,Kako rješavati konflikte?“ navode da su mogući uzroci sukoba na razini pojedinca:

• različite vrijednosti
• ugrožen status
• određene karakteristike ličnosti
• nedostatak povjerenja

Osobni konflikti uključuju emocije kao što je ljutnja, nepovjerenje, ogorčenje i strah, a konflikt se najčešće odvija oko emocija, a ne konkretnog problema. Stranama u sukobu nije glavni cilj riješiti problem, nego da se strane međusobno poraze. S vremenom se navedeni sukobi mogu pojačavati i dodatno se traže novi problemi.

Konflikti u organizaciji mogu se spriječiti ako su svakom članu u organizaciji jasni ciljevi rada, stoga se uloga pojedinca, misija i vizija organizacije mora jasno definirati te je potrebno njegovati suradničku atmosferu. Ona se njeguje na način da se osobe u organizaciji međusobno slušaju i da svatko od njih njeguje i potiče slušanje ostalih. Osobni konflikti mogu se spriječiti ako se vodi računa o tome kako govoriti jer je jezik moćno oružje kojim se mogu spriječiti brojni konflikti. Potrebno je njegovati pozitivan govor umjesto negativnog govora.

Pozitivan govor uključuje:

• govorenje osobi što može učiniti
• predlaganje drugih mogućnosti
• poticanje i ohrabrivanje osobe
• naglašavanje pozitivnih akcija i posljedica koje osoba poduzima

Tko je kriv?

Tko bi trebao preuzeti odgovornost? Pitanje koje su uvijek postavlja, a odgovori su svakakvi, ovisno o situaciji, kontekstu. Prebaciti lopticu ili preuzeti inicijativu? Možemo li nekoga promijeniti? Mišljenja sam da jedino možemo sebe mijenjati i prilagođavati se drugima. A ono što moramo je biti profesionalci u svom poslu.

Tri stavke na kojima bi svatko od nas trebao raditi

1. Ispitati svoja uvjerenjima i osjećaj vrijednosti

Postoji li i je li naglašena hijerarhija između stručnih suradnika i odgojitelja? Osjećam li se manje vrijednim? Kako komuniciram svoja mišljenja i stavove?  Imam li  želju za ravnopravnim odnosima? Koliko uvažavam i prihvaćam prijedloge i sugestije svojih kolega?

2. Komunikacija je temelj kvalitetnog odnosa

Ključan odgovor leži u komunikaciji. Komunikacija koja bi trebala biti dvosmjerna, podržavajuća, direktna, otvorena. Maja Ljubetić (2009.) u knjizi „Vrtić po mjeri djeteta“ ističe: „U prosvjetnim djelatnostima visoka važnost komunikacije i odnosa izražena je kao ni u jednim drugim te im je potrebno poklanjati veliku pozornost i podizati njezinu kvalitetu jer su u njima uključena djeca kojima odrasli (ravnatelj, stručni suradnik, odgojitelj, roditelj) služe kao model za učenje.“

3. Cjeloživotno obrazovanje 

Odnosi se na rad i usavršavanje profesionalnih kompetencija svakog pojedinca. Kompetencije nisu urođene, one su rezultat razvoja pojedinca. Svaki pojedinac odgovoran je za sebe i razvoj vlastitih kompetencija. Funkcioniranje u timu, dvosmjerna komunikacija, podržavajući odnosi ne nastaju preko noći. To je rezultat pojedinačne, ali i zajedničkih refleksija, rada i djelovanja, edukacija.