Tko će čistiti taj pijesak po sobi? Samo mi još to treba! Dosta im je pijeska i vani u pješčaniku!
Ovo su neke fraze koje se čuju u vrtićima koji još nisu spremni za kvalitativni iskorak u smislu uvođenja pijeska u zatvoreni prostor (sobu dnevnog boravka). Uloga odgojitelja je, između ostalog, pripremiti bogato i kvalitetno (ali i sigurno) prostorno-materijalno okruženje.
Senzomotorika u vrtiću ili gdje je nestao pijesak?
U ranoj i predškolskoj dobi izrazito je važno da se s djecom radi na senzomotorici. Djeci se nude različiti poticaji kojima se potiču aktivnosti i igra korištenjem svih senzornih sustava tj. osjetila. Postoji sve više programa koji naglašavaju važnost senzomotorike. Organiziraju se posebni multisenzorni centri ili senzorne sobe. Pod pojmom senzomotorike odgojitelji najčešće podrazumijevaju tzv. centar rasutih materijala i razne taktilne staze koje ili kupuju ili sami izrađuju. Taktilne staze, ploče i sl. česte su u jaslicama za najmlađe, dok se nešto starijoj djeci nude i rasuti materijali.
Zašto je tako i kako tome dostići?
Odgojno-obrazovna praksa, htjeli mi to priznati ili ne, uvelike ovisi o implicitnoj pedagogiji odgojitelja, o kulturi vrtića ali i o organizacijsko-materijalnim uvjetima. Kvalitetni vrtići kontinuirano preispituju svoju praksu, mijenjaju ju u skladu s potrebama i mogućnostima djece i prate teoriju, kao što i teorija prati njihovu praksu.
Primjer iz svakodnevne prakse!
Djetetu je ponuđena kutija s “mirisnim pijeskom u boji”. Uz njega se nalaze taktilni predlošci slova hrvatske abecede. Slova smo izradili od brusnog papira jer nam je cilj da potaknemo razvoj grafomotorike ali i taktilne percepije. Dijete “gura” ruke u pijesak ali ne “istražuje” slova kako smo mi to planirali. Dijete ne koristi predloške, ne reproducira ih već radi razne pokrete rukama po pijesku. Toliko je zaneseno da pijesak počinje ispadati iz kutije.
Što sada? Inzistirati da uoči slova? Inzistirati da ne baca pijeska? Inzistirati da mora počistiti ono što je ispalo po podu? Na čemu inzistirati?
Zvuči kao vrlo jednostavna igra u pijesku, ali zapravo je vrlo snažna terapijska tehnika i potiče nas odgojitelje na promišljanje koju odluku donijeti i u kojem smjeru ići. Postoji čak i razlike u utjecaju igre suhim pijeskom dok je praksa je pokazala da mokri pijesak omogućuje djetetu još dublju i snažniju „borbu“.
Najvažnije od svega je slušati dijete. Ono nam govori što treba!
Djeca sama po sebi uživaju u igri pijeskom jer pijesak djecu opušta (posebice one sklone gruboj i rizičnoj igri), daje im prostor za odmaranje, daje im mogućnost ulaska u svjetove mašte, omogućuje im pogled u svoje unutarnje svjetove, daje priliku za vođenje svojih „malih bitki“, razvija njihovu senzoriku (posebice taktilnu), daje im mogućnost kontrole poštivanja granica (uz pravilo da se pijesak ne iznosi izvan kutije) ali i mogućnost da u pijesku budu kad god požele (bez ograničenja na godišnje doba) i da budu što god požele. Igra i istraživanje u pijesku djeci daje priliku i da, ako to žele, verbaliziraju svoju samostalnu igru, koju možda ne bi verbalizirali u nekom drugom mediju. Uz sve to ne zaboravimo i dodanu vrijednost koju donosi pijesak. Prije svega radi se o uvažavanju djeteta i percepciji njegovih mogućnosti. Djeci je to konkretan dokaz koliko im odgojitelj vjeruje tj. koliko ima povjerenja u njih. Dajući im pijesak kao sredstvo za igru i istraživanje, odgojitelji zadovoljavaju sve djetetove potrebe (prema Glasseru: ljubav, moć, zabava, sloboda). Iz toga pak proizlazi jačanje samopouzdanja koje je itekako važno graditi upravo u ranoj i predškolskoj dobi.
18.1.2024. u 17:30 h održava se online radionica „Čarobna moć pijeska“. O radionici više pročitajte ovdje
Autor teksta:
Krešimir Plantak Večerin, mag. praesc. educ., edukant terapije igrom
Moderator:
Lana Kihas Pranjić, mag. praesc. educ.