Gdje god se okreneš, možeš vidjeti ili čuti razno razne izjave ljubavi. Različite su reakcije ljudi od npr. „Joooj, čista laž i ispiranje mozga. Zlo mi je od toga!“ do „Aaahhhh, kako slatko. Ljubav sve pobjeđuje!“ Zašto tako različito reagiramo? Mišljenja sam da reagiramo ovisno o stanju u kakvom se nalazimo. Znate za onu narodnu izjavu: „Što zračiš, to i privlačiš“? Tj. ono kad si u negativnom stanju onda se najčešće i sve nešto dalje negativno događa, a kad si u pozitivnom stanju, tada pozitivno i privlačiš, sve se nekako slaže samo po sebi.
„…da nije ljubavi ne bi svita bilo. Ni mene, ni tebe…!“ Nije li istina?
Malo sam po netu istraživala općenito o ljubavi. Što je to ljubav? Ima različitih definicija i objašnjenja. Wikipedija kaže da se ljubav može opisivati kao snažan osjećaj zadovoljavanja osnovnih emocionalnih potreba, pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema državi, cilju, sportu itd. Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji, prijatelja…).
Psihoterapeutkinja Philippa Perry kaže da ljubav dolazi u mnogim oblicima. Za razliku od nas, ljudi iz starih vremena nisu imali samo jedan naziv za nekoliko emocija. Mi danas sve zovemo ljubav, a prije je svaka emocija imala svoje ime. Primjerice, eros, kada je riječ o seksualnoj ljubavi, ili agape, kada je riječ o najčišćem obliku ljubavi. Mi sve to danas zovemo ljubavlju. Sve to donekle i jest ljubav, ali je nemoguće očekivati da vam sve moguće oblike ljubavi ispuni samo jedna osoba. Zato i imamo obitelji – da se emotivno međusobno upotpunjavamo.
Filozof Julian Baggini ističe da je nemoguće dati odgovor na pitanje što je ljubav, jer ljubav nije jedna stvar. Ljubav za roditelje, partnere, djecu, zemlju, susjede, Boga… Sve te ljubavi imaju različite kvalitete, a svaka ima i svoje varijante – slijepa, jednostrana, tragična, uporna, prevrtljiva, uzvraćena, zavedena, bezuvjetna. No u najboljem izdanju ljubav je naša odluka, odnosno naša strastvena posvećenost nekom odnosu koji njegujemo i razvijamo. Zato je ljubav puno više nego sam osjećaj. Ljubav je strastvena posvećenost.
Što djeca kažu o ljubavi?
Ispitivala sam djecu iz svog vrtića što oni misle o ljubavi i što to u njihovim glavama znači ljubav?! Evo nekih od izjava:
Ljubav je pusa. Ljubav je kad se ljubimo i grlimo. Ljubav je kad ljudi hodaju zajedno. Ljubav je kad ti je toplo. Ljubav je dijete. Ljubav je mama. Ljubav je kad se ljubiš i onda se vjenčaš. Ljubav je zagrljaj. Ljubim i mamu i tatu i brata, a volim i jesti. Ljubav je blesava i onda svi budu blesavi. Ja volim samo sebe i u sebe sam zaljubljen. Ljubav je kad se smiješ i ljubiš. Ljubav ti uđe u mozak.
Aleksandar S. Nill : “Djeca su mudra. Na ljubav će odgovoriti ljubavlju, a na mržnju mržnjom.”
Možemo zaključiti da ima različitih vrsta ljubavi i da je ljubav osnovna potreba svakog čovjeka. U ranom i predškolskom odgoju emocionalni razvoj je temelj i osnova za razvoj svih ostalih razvojnih područja djeteta. Ljubav je uz toplinu i nježnost jedna od temeljnih emocija potrebna za rast i razvoj ili kako u narodu kažu: „Od ljubavi se raste“. Zadovoljavanje potreba djeteta za emocionalnim rastom može značajno olakšati odgoj djeteta i pomoći mu da se razvije u dobro prilagođenu i funkcionirajuću odraslu osobu. Neadekvatno zadovoljavanje emocionalnih potreba kod djeteta može dovesti do razvoja niskog samopoštovanja i samopouzdanja, narušene slike o sebi, osjećaja manje vrijednosti, agresije (prema sebi i prema drugima), poremećaja ponašanja, depresije i sl.
Česti su komentari „Nemoj ga toliko ljubiti, razmaziti češ ga.“ Dijete se ne može razmaziti ljubavlju niti postoji nešto što bi se moglo okarakterizirati kao “previše ljubavi”. Pod time se ne misli na materijalno kupovanje ljubavi igračkama, slatkišima i sl. Iskazivanjem ljubavi dijete uči da ga se voli, čak i kad se ponaša suprotno od očekivanja ili uputa, tj. „zločesto“. Dijete može postati razmaženo, no je li to pitanje ljubavi ili nedosljednosti u odgoju? Način na koji se odgajaju djeca je direktno povezan s izgradnjom ličnosti iste te djece. Djeci su podjednako potrebna i ljubav i discipliniranje. Na osnovu toga što zna da je voljeno ono izgrađuje pozitivnu sliku o sebi što je jedna od temeljnih razvojnih zadaća ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Danas se već dosta priča o osjećajima. Velikoj većini roditelja je postalo važno kako se njihovo dijete osjeća. Ako je sretan roditelj, da li je sretno i dijete? Kad roditelj nije sretan da li je tad istinski sretno i dijete? Što zračiš, to i privlačiš, zar ne? I za kraj, sjetite se stihova poznate Beatlesove pjesme „…love, love, love is all you need!“