Jesam li autentičan odgojitelj?

Kad se za neku osobu kaže da je autentična, najčešće se misli da je ona jedinstvena, vjerodostojna, istinita. Može se reći da biti autentičan znači biti svoj, predstavljati se onakav kakav zaista jesi. Autentični ljudi govore iskreno i djeluju u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima, bez straha što će okolina reći. Oni nemaju potrebe pretvarati se da su nešto drugo.

Sve ovo super zvuči, vrlo i primamljivo, no je li uvijek tako? Može li uvijek tako biti?

Definicija autentičnosti je jedno, ali biti autentičan je proces osobnog i profesionalnog rada. Autentičnost se vidi u svakom segmentu našeg života. U našim ritualima, načinu na koji komuniciramo, izražavamo emocije, načinom na koji radimo posao, kako općenito percipiramo i živimo život, itd. Ukratko, sve što radimo, kako mislimo, kako se ponašamo izražava našu autentičnost.

Djeca su autentična!

Svatko od nas je jedinstven, ali je li i autentičan? Djeca su odličan primjer autentičnosti. Najčešće kažemo: On je svoj. To je to! Izvoran, poseban, iskren. I uloga odgojitelja je djelovati u skladu s djetetovim mogućnostima, potrebama i interesima, u skladu s autentičnosti djeteta. Zašto se onda autentičnost s vremenom gubi? Je li u pitanju utjecaj odgoja, roditelja, odgojitelja, okoline? Ili se bojimo biti iskreni da ne povrijedimo druge?

Jesam li autentičan odgojitelj?

Biti autentičan znači imati dubok odnos sa sobom. Biti autentičan ne znači biti ili pokušati postati nešto drugo, nego prihvatiti sebe upravo onakvim kakav jesi u sadašnjem trenutku. Prepoznati i prihvatiti svoje prednosti, preuzeti svoje rizike.

Odgojitelji se često nalaze u situacijama kada trebaju iskomunicirati s roditeljima, kolegama ili stručnim suradnicima neke situacije, ali ne znaju kako i na neki način postoji bojazan „odmaknuti se od sebe, od svoje autentičnosti“, izgubiti autentičnost. Nalaze se na vagi i razmišljaju: Želim i dalje biti autentična jer smatram da znam, stojim iza svojih riječi i smatram da je  važno reagirati za dobrobit djeteta.

Ali tu postoji i ona druga strana: Trebam li se prilagoditi drugima? Trebam li sve reći? Trebam li raditi kompromise? Kako to reći a da pritom ne „izgubim“ svoju autentičnost?

Ključne riječi su komunikacija, motivacija, suradnja, mentalno zdravlje. Zvuči jednostavno, ali znamo da u praksi to tako i nije baš jednostavno.

Na konferenciji MliječniZub – Zajedno smo jači! imat ćete priliku čuti primjere, dobiti podršku, ohrabrenje, znanje i alate da unatoč često nepovoljnim uvjetima i brojnim zahtjevima s kojima se svakodnevno susrećete, naučite kako biti samopouzdan, hrabar, motiviran, autentičan odgojitelj. Pridružite nam se!