Tri najveće pogreške odgojitelja u suradnji s roditeljima

1. Stereotipi i predrasude

Već znam! Ako ću im reći, od toga nema ništa. Njih uopće ne zanima njihovo dijete i uzalud se trudim. 

Stereotipi i predrasude su najčešće duboko ukorijenjeni u nama. Bez obzira na to koliko mislimo da smo otvoreni i tolerantni, često smo nesvjesno podložni predrasudama i stereotipnim ponašanjima društva, a koje utječu na naše ponašanje i donošenje odluka. To nam je nekako najlakši put „za dići ruke“ i reći: “Ja sam svoje napravila. Baš me briga, rekla sam im, dalje je na njima.“

Kako prevladati stereotipe i predrasude? Jedan od važnih rješenja je upravo problematika druge, najčešće pogreške.

2. Jednosmjerna komunikacija

Iz najbolje namjere dajemo roditeljima savjete poput: Trebali biste se ovako igrati s djetetom. Morate više provoditi vremena s djetetom, itd. Navedene rečenice mogu biti i točne i potrebne. Međutim, presudan je način na koji dajemo/prenosimo informacije. Trebate, morate su riječi jednosmjerne komunikacije i vrlo često ostavljaju dojam naredbe, što nitko ne voli. Za suradnju i partnerski odnos je važna dvosmjerna komunikacija.

Aktivno umjesto pasivnog sudjelovanja u razgovoru, dijalog umjesto monologa, komuniciranje s poštovanjem i razumijevanjem važne su odlike dvosmjerne komunikacije. U komunikaciji nije bitno samo što ćete reći, nego i kako ćete to reći jer komunikacija je usko vezana uz emocije govornika, a što se prenosi i na sugovornika.