Jesu li vam poznati oni trenuci kad dijete traži ponavljanje igre? I traži to na točno isti način, zar ne? I ne samo jednom, nego još jednom, pa još jednom itd. I ako slučajno malo promijenite ritam, redoslijed igre ili samo jednu riječ, dijete se počne buniti, ispravlja i govori: Ne, ne igra se to tako. Što je uzrok toj želji za ponavljanjem? Igrala sam igru skrivača sa svojom trogodišnjom nećakinjom i ja bih se sakrivala svaki put na neko drugo mjesto, a ona bi me neprestano ispravljala i tražila da se sakrijem na isto mjesto na koje sam se prvi puta sakrila. Jeste li znali da se iza igre skrivanja i ponavljanja igre kriju važne odgojne karakteristike za dijete?
Ku-kuc je igra koju djeca igraju od najranije dobi. Igru kojom mi (odrasli) učimo djecu i potičemo igranje Nema me – tu sam. Igra skrivanja samo na drugim razinama ovisno o dobi djeteta. S malim djetetom to je igra kad odrasla osoba pokriva oči i govori: Ku-kuc! Nema me. Zatim mičete ruke s očiju i govorite: Tu sam! Što radi dijete? Najčešće se smije i mi tada ponavljamo igru, jer dijete pokazuje znakove zadovoljstva. A onda kad je dijete malo starije ono počinje rukama skivati svoje oči pa se ono skriva, a mi dajemo povratnu informaciju: Gdje si? Nema te. Aaaa tu si! I tu igru dijete ponavlja i ponavlja. Kasnije se dijete počinje skrivati iza nekih objekta ili osoba. U početku su suigrači odrasli, a kako dijete raste, suigrači postanu njihovi vršnjaci ili druga djeca.
Zašto je igra skrivača potrebna djeci?
Povjerenje i sigurnost izrazito su važni u odgoju i razvoju. Povjerenje je sposobnost koju dijete nosi sa sobom u život. Ima povjerenje u osobe koje ga okružuju. I čim dođe neka nova nepoznata osoba, dijete se neugodno osjeća, skriva se iza mame ili tate, zar ne? I najčešći komentar je tada: Pa nemoj se sramiti. Najčešći razlog tome nije sram, već nepovjerenje djeteta u tu novu, nepoznatu osobu. Dijete nema iskustva s tom osobom pa ne može imati ni povjerenja u tu osobu. I onda nakon sat-dva dijete se opusti i ta nova osoba često bude novi super frend. Zato što je dijete s vremenom steklo povjerenje u tu osobu. Suprotno od povjerenja je strah koji se pojavljuje upravo tamo gdje je povjerenje prekršeno. Strah dolazi sam od sebe. I djeca moraju naučiti savladati nesigurnost bez propadanja u strah. Kada dijete igra igru skrivanja iliti Ku-kuc, pokrije oči i govori: Nema me. A čim makne ruke, počne se smijati, tj. oslobađa se straha i napetosti. Tom igrom dijete ruši granicu između sigurnog i nesigurnog i nije ni čudno da ju mogu igrati do 6. godine, samo na različitim razinama. Uči svladavati strah.
Čemu sva ta silna ponavljanja?
Kad dijete stalno ponavlja “Još jednom, hajde još jednom”, time poziva i moli za ritmičnu, ponavljajuću vježbu kojom trenira svoju volju. Waldorfski pedagozi smatraju da je jačanje volje izrazito važno i najvećim dijelom se izgrađuje u predškolsko razdoblje. Sjetite se situacija kad ste malom djetetu poremetili ritam hranjenja ili spavanja, kako se dijete osjećalo? Zadovoljno ili uznemireno? Ustaljen raspored važan je za osjećaj sigurnosti, predvidivosti i povjerenja. Znate li za brojalice poput Eci, peci, pec, En, ten, tini? I njih djeca vrlo rado neprestano ponavljaju, izgovaraju iste riječi. Znaju sve napamet, ali ponavljaju. Ritmično ponavljanje za djecu predškolske dobi utječe na razvoj volje. A koliko nam je volja važna i potrebna? Stara narodna poslovica kaže: Čovjek može sve što hoće samo ako ima volje.
Tekst: Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica
Foto: osobni album
Blog objavljen 24.09.2019. na portalu roditelji.hr