PROJEKTI U RADU S DJECOM

 

Znanost u prirodi

 

Science Outside the Classroom (SOtC) naziv je projekt u kojem sudjelujem s kolegama iz dječjeg vrtića “Petar Pan”, East Hunsbury Primary School iz Engleske, Frida Forskola Molnlycke iz Švedske, CEIBas Arteaga iz Španjolske te Weston Favell CE Primary School i The University of Northampton iz Engleske. Projekt je financiran od strane Agencije za mobilnosti programe EU. Predviđeno vrijeme trajanja projekta su dvije pedagoške godine. Glavni cilj projekta je osmisliti, implementirati i vrednovati materijale i aktivnosti projekta. “Znanost na otvorenom” projekt je za djecu u dobi od tri do jedanaest godina. Kroz različite aktivnosti, s djecom ćemo istraživati mogućnosti koje znanost može pružiti za učenje na otvorenom. Teme aktivnosti koje će se s djecom provoditi su biljke, životinje, materijali, godišnja doba, staništa, stijene, svjetlost, zvuk, sile i magneti, planet Zemlja i svemir. Krajnji produkt projekta je izdavanje knjige koja će sadržavati provedene aktivnosti djece i učenja na otvorenom.

 

Pedagogija slušanja

 

U pedagoškoj godini 2016./2017. provodila sam istraživanje “Pedagogija slušanja”. Svoj rad objavila sam u časopisu “Zrno” 2017. godine. Rad je nastao temeljem dugogodišnjeg iskustva u radu, kritičkog razmišljanja i praćenja rada odgojitelja u praksi. Na internim stručnim aktivima pod nazivom „Kako odgojitelj kao refleksivan praktičar može utjecati na razvoj govora“, odgojitelji i članovi stručnog tima pratili su rad odgojitelja, važnost uloge odgojitelja, reakcije djece i međusobnu interakciju. Važnost promatranja, procjene, kritičkog razmišljanja i dokumentiranja odgojitelji su u vlastitom radu prepoznali kao važan dio komunikacije. Ta praksa prepoznata je u teoriji „pedagogija slušanja“. Začetnicom „pedagogije slušanja“ smatra se Carlina Rinaldi, a proizlazi iz Reggio pedagogije. Slušati dijete uključuje i pozorno praćenje i interpretiranje dječjih aktivnosti i igre radi njihovog što boljeg razumijevanja te na osnovu toga i podupiranje procesa aktivnog učenja. „Pedagogija slušanja“ čini jednu od ključnih uloga odgojitelju što postaje „stvaranje konteksta slušanja“ koje uključuje istovremeno bilježenje (dokumentiranje) iskaza djeteta izraženih različitim oblicima interpretacije (pisanje bilješke, dnevnici, transkripti razgovora djece i djece i odgojitelja, dr. narativne forme, dječji likovni izrazi, grafički prikazi, makete, audio i video zapisi, fotografije…) u svrhu slušanja, tj. redefiniranja „slike o djetetu“. „Pedagogija slušanja“ sve se više poistovjećuje sa „pedagogijom odnosa“. Ona podrazumijeva promatranje, slušanje i razumijevanje djeteta i njegova procesa učenja.

Moje tijelo uči o svijetu oko sebe

 

U pedagoškoj godini 2015./2016., s kolegicom, u starijoj jasličkoj skupini, provodile smo projekt pod nazivom „Moje tijelo uči o svijetu oko sebe“. Projekt se temeljio na učenju putem osjetila što je najprirodniji način učenja djeteta. Prva iskustva osjetilne su naravi. Osjetilno opažanje temelj je djetetova istraživanja i upoznavanja svijeta (dijete sve hoće dodirnuti, uhvatiti, staviti u usta, gledati, čuti). Preko osjetila dijete uspostavlja kontakt s  okolinom i dozvoljava da svijet „ulazi u njega“. Osjetila su poveznica između unutarnjeg i vanjskog, između djeteta i svijeta. Stvarnost se pomoću osjetila sređuje tako da se dijete u njoj može orijentirati, komunicirati, djelovati i o njoj misliti. Glavno polazište za planiranje i organiziranje odgojno-obrazovnog rada bila nam je izreka prof. Slavice Bašić: „Trebamo svjesno oblikovati okolinu kako bi omogućili cjelovito doživljajno učenje, senzornu (neposrednu) komunikaciju sa svijetom i sobom!„ Da bismo mogli planirati i organizirati rad, potrebno je vidjeti realno i početno stanje u skupini (djetetove potrebe, interese i mogućnosti). Projekt se provodio u četiri faze: promatranje, unošenje promjena, istraživanje i evaluacija. Faze su se nadograđivale jedna na drugu, ali i po potrebi preklapale ovisno o reakcijama i potrebama djece. Više o projektu možete pronaći u članku koji sam napisala za časopis „Dijete, vrtić, obitelj“ a koji je objavljen 2016. godine, br 83.

Peća i vuk

 

Simfonijska bajka „Peća i vuk“ djelo je koje je ruski skladatelj Sergej Prokofjev namijenio djeci, a skladana je za pripovjedača i orkestar. Skladatelj je za ovu orkestralnu suitu napisao i tekst. Zanimljiva je to i duhovita priča o hrabrom dječaku Peći, koju pripovijeda dramski glumac, a pojedine osobe i životinje u priči predstavljene su glazbenim instrumentima. Simfonijska bajka bila je glavni pokretač provođenja projekta „Peća i vuk“ u mlađoj vrtićkoj skupini u pedagoškoj godini 2016./2017. Glavni cilj projekta bio je kroz glazbenu priču djelovati na cjelokupni razvoj djeteta u integriranom programu engleskog jezika. Uživljavanje u uloge i imitacija likova bili su glavni interes djece stoga je to bilo i okosnica odgojno-obrazovnog rada koji smo obogaćivali poučavanjem djece o instrumentima, životinjama, likovima iz priče i njihovim odnosima, mjestu radnjeitd. Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi su aktivno učenje djeteta, stjecanje određenih znanja i predodžbi, razvijanje sposobnosti te usvajanje određenih vještina i poticanje uspješnijeg socioemocionalnog razvoja djeteta. Projektni oblik rada zahtijeva suradničko učenje djece i odgojitelja i pretpostavlja promijenjene uloge odgojitelja. Svaki novi projekt u dječjem vrtiću stimulira procese učenja djeteta i odgojitelja.

Isto, a različito

 

Cilj istraživačkog projekta „Isto, a različito“ bio je kroz gradove Zagreb i London, upoznati djecu s jezikom, običajima i kulturom Hrvatske i Engleske, uočiti različitosti, sličnosti i međusobne povezanosti. Individualnim pristupom, što podrazumijeva praćenje interesa svakog pojedinog djeteta, uvažavajući individualne karakteristike i mogućnosti svakog djeteta, stvaranje poticajnog okruženja da bismo utjecali na dijete i razvoj djeteta do njegova maksimuma u skladu s mogućnostima, a s naglaskom na učenje engleskog jezika kao dio integriranog programa. Projekt se provodio u starijoj vrtićkoj skupini u pedagoškoj godini 2012./2013. Veliku i vrlo važnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu bila je motivacija. Motivacija je proces pokretanja aktivnosti. Važno je poznavati svako dijete, njegove karakteristike, mogućnosti i interese kako bi utjecali na djetetovu motivaciju. Motivacija treba biti zanimljiva, kreativna, pobuditi znatiželju, otvoriti razna pitanja i poticati na istraživanje i učenje čineći. Djeca su međusobnu poveznicu motivacije i interesa pronašli u Big Benu a koji su povezali sa satom na Trgu bana Josipa Jelačića. Osluškivanje djece i praćenjem njihovog interesa izradili smo projektnu mrežu sa svim mogućnostima istraživanja povezujući sva razvojna i interesna područja. Po završetku projekta bilo je vidljivo da su djeca jačala svoju svijest o sličnostima i razlikama, ali su ih i međusobno povezivala kao nešto sasvim normalno. Razvijala su pozitivan odnos prema svim vrstama sličnosti i različitosti. Tako se potpuno prirodno stvaralo okruženje poticajno i zanimljivo da su djeca bila motivirana za istraživanje, učenje, stvaranje, izražavanje i samostalnost, potaknuta da što slobodnije izražavaju svoje osjećaje, ideje, iskustva te da budu kreativni, originalni i maštoviti.

L.N. (6,3 god.): “DA SMO SVI ISTI, NE BI ZNALI TKO JE TKO, ŠTO JE ŠTO IL’ ČIJE JE ČIJE. TO BI SVE BILO ZBRČKANO”.

Integrirani program engleskog jezika i stilovi učenja

 

U pedagoškoj godini 2011./2012. u suradnji s kolegicom i stručnim timom vrtića provodili smo istraživanje o stilovima učenja djeteta. Svako dijete posjeduje sve vrste inteligencije, ali su zastupljene u različitoj mjeri. Sve inteligencije se mogu razvijati. Na razvoj inteligencije utječu svakodnevne igre, aktivnosti i iskustvo djeteta. Sva djeca ne mogu biti jednako uspješna u svim aktivnostima. Upravo je to ono što određuje njihovu individualnost. Kako djeca odrastaju, stječu više iskustva i uspostavljaju više interakcija s ljudima i predmetima iz svog okruženja, tako i više dolaze do izražaja njihovi interesi, mogućnosti i razvoj različitih vrsta inteligencija. Vodili smo se Gardenovom teorijom višestruke inteligencije koji tvrdi da postoje osam vrsta inteligencije: lingvistička inteligencija (izražavanje riječima), logičko-matematička inteligencija (logičko razmišljanje), prostorna inteligencija (razmišljanje u slikama), tjelesno-kinestetička inteligencija  (izražavanje osjetilima), glazbena inteligencija (izražavanje kroz ritam i melodiju), prirodna inteligencija (razmišljanje u skladu s okolišem), interpersonalna inteligencija (suradnja i razumijevanje drugih) i intrapersonalna inteligencija (razmišljanje o sebi). Odgojno – obrazovni proces pokazao je da djeca uče na vlastitom, stvarnom iskustvu, aktivno sudjelujući u proširivanju i nadogradnji iskustva. Proučavanjem, praćenjem i slušanjem što djeca rade i kako uče, pokazalo je da svako dijete isti poticaj doživljava i upotrebljava na različiti način. Upravno nas je to povezalo s Gardnerovom teorijom višestrukih inteligencija kao poticaj za svakodnevnu primjenu u radu. Svako dijete ima potencijale za razvoj svih inteligencija i zato valja uvažavati individualne razlike među djecom, a „učenje” prilagoditi svakom djetetu. Isto tako, vidljiva je i integracija svih razvojnih područja, a integriranim programom engleskog jezika omogućavamo djeci „učiti” ono što ih zanima i to na način koji mu najviše odgovara u skladu sa stupnjem razvoja djeteta polazeći od individualnih potreba svakog djeteta. Uloga odgojitelja je da prati, proučava, planira i stvara okruženje koje potiče razvoj svih inteligencija jer inteligencije su međusobno povezane i njihova kombinacija čini čovjekovu osobnost.

Brojalica – najmuzikalnije dječje poetsko stvaralaštvo

 

Što je brojalica? U svojoj biti to je preludij, uvod u igru i igra sama. Ona određuje tko će žmiriti, tko će loviti, tko će u igri biti nešto ili učiniti nešto. Brojalice su bile prisutne i kod mladih i kod starih, na poslu i u polju. Uglavnom su starijeg datuma, a prenosile su se s koljena na koljeno, širile u sve krajeve, nadograđivale i mijenjale. Tu se djeca oslobađaju, prepoznaju i uspoređuju vlastite i tuđe stvaralačke mogućnosti, razvijaju pamćenje, koncentraciju i maštu koja dolazi do punog izražaja. Svako dijete krećući u predškolsku ustanovu ima koliko – toliko razvijen osjećaj za ritam koji je osnova za daljnji rad na razvoju njegove muzikalnosti. Odgojitelj, kao kompetentna osoba, treba, kroz različito organizirane aktivnosti, uočiti stupanj razvijenosti osjećaja za ritam kod svakog pojedinog djeteta te ga postupno povećavati. Za to je idealna brojalica koja dominira u igrama djece predškolske dobi. Djeca je brzo prihvaćaju i usvajaju zbog njezine jednostavnosti i praktične primjene u igri. Uz svoju umjetničku kvalitetu, dječje brojalice imaju neospornu pedagošku vrijednost što se očitava u različitim mogućnostima odgojnog djelovanja. Koje su to vrijednosti, kakve sve brojalice postoje i kako primijeniti u radu s djecom samo su neka od pitanja koje možete pronaći u članku koji sam objavila u časopisu „Moj vrtić“, 2010. godine, broj 16/17.

Učimo čineći

 

Rano djetinjstvo je temelj na kojem dijete gradi svoj život i upravo učenje činjenjem, učenje u praktičnim, životnim situacijama bitna je značajka učenja u ranoj dobi. Dijete najviše i najbolje uči na prirodan način, rukovodeći se spontanom znatiželjom, istražujući svoje okruženje i igrajući se. „Učimo čineći“ naziv je projekta koji se provodio 2009. godine. Razvoj u predškolskoj dobi je prva stepenica koja određuje domete do kojih će se čovjek razviti i u zreloj dobi. Da bismo pozitivno djelovali na cjelokupni  razvoj svakog pojedinog djeteta potrebno je stvoriti opuštajuće, podržavajuće okružje, integrirajući svakodnevne životne situacije i prilagođavajući ih s obzirom na interes djece, njihove mogućnosti i potrebe. Djeca uče vlastitom inicijativom, pitajući, istražujući, zaključivanjem, promatranjem, slušanjem, tj. koristeći sva osjetila. Kratki pregled projekta objavljen u časopisu „Moj vrtić“, 2010. godine, broj 20/21.