U radu s djecom u vrtiću najvažnije nam je dijete. Sav naš posao usmjeren je na dijete i kreiranje okruženja za optimalan rast i razvoj djeteta. No, uslijed važnog nastojanja da činimo sve što djetetu treba, često zaboravljamo na sebe.
Mi djecu mnogo toga poučavamo. Često odgajamo nesvjesno, spontano, a sve to činimo s jednim ciljem: samostalno i samopouzdano dijete. Iznosim tri stvari kojima nesvjesno učimo djecu, a koje smatram da su dobra, svakodnevna škola i za nas odrasle!
1.Vjeruj u sebe
Samopouzdanje i samopoštovanje nije nešto s čime se rodimo i nešto što uvijek imamo. Naprotiv, ono se gradi, uči, razvija. I sami znate da ako želimo odgojiti sretnog i optimističnog čovjeka, moramo mu pružiti podršku.
Možemo se naći u situaciji da ponekad nemamo podršku u kolektivu i okruženju u kojem radimo. Ima li dijete u vrtićkoj grupi podršku od svakog djeteta? Kako u tim situacijama postupamo? Svakom djetetu pristupamo ovisno o problematici. Dijete koje je povrijeđeno tješimo i dajemo mu vjetar u leđa, a dijete koje ne prihvaća drugo dijete poučavamo važnosti empatije.
Kako pristupamo sebi u trenucima kada se nađemo u nepodržavajućem kolektivu? Prepuštamo li se? Tražimo li pomoć i borimo se za sebe? Samopouzdana osoba vjeruje kako je sposobna razmišljati, učiti, donositi odluke, rješavati probleme s kojima se susreće. Samopouzdana osoba vjeruje da ima pravo biti sretna i da zaslužuje uspjeh i zadovoljstvo.
2.Iskrenost je ključ dobrog odgoja i odnosa
„U laži su kratke noge“ je rečenica koja se često upućuje djeci i neprestano ih potičemo na iskrenu komunikaciju s vršnjacima, otvorenu i iskrenu komunikaciju s nama i roditeljima. Iskrenost je vrlina koja se možda čak i najviše cijeni kod osobe. Iskrenost drugoj osobi ulijeva neku vrstu povjerenje. Povjerenje i iskrenost su iznimno važne za kvalitetan odnos.
Djecu učimo da budu iskreni prema prijateljima, roditeljima, odgojiteljima i samom sebi. Kod (samo)refleksije važno je biti iskren prema sebi. Istina ponekad i boli, ali jedino nas istina može potaknuti na putu do promjena.
Koliko sam iskrena prema samoj sebi? Koliko sam iskrena prema koleg(ic)ama, stručnim suradnicima, roditeljima? Koje su moje mane? Koje su moje vrline? Jesam li napravila sve što je bilo u mojoj moći? Ovo su samo neka od pitanja koja mogu pomoći na putu za iskrene promjene.
3.Kreativnost i igra su sestre
Djeca su po prirodni kreativni istraživači. U vrtićima još dodatno potičemo kreativnost kroz igru jer smo svjesni važnosti kreativnog načina razmišljanja i djelovanja.
Dr. George Land proveo je istraživanje na 1600 djece, prateći ih kroz školovanje. Svakih 5 godina ponovno je testirao istu djecu, procjenjujući spadaju li u skupinu „natprosječno kreativnih“.
Rezultati su pokazali da je među petogodišnjacima 98% djece spadalo u skupinu kreativnih genija. Kao desetogodišnjacima, broj im je pao na 30%, a s 15 godina broj im je pao na 12%. Isti test dali su odraslim ljudima iznad 30 godina i samo 2% ušlo je u kupinu natprosječno kreativnih. Na temelju navedenog istraživanja Dr. Land je rekao: „Zaključili smo da je nekreativno ponašanje naučeno.“
Stoga svi koji rade s djecom imaju jednu privilegiju, a to je biti kreativan i igrati se. Svjesni smo da je igra najmoćniji alat za učenje. Čovjek uči dok je živ, samo se igračke mijenjaju. Rad s djecom pruža nam svakodnevnu mogućnost igranja, učenja i kreativnog izražavanja.
Umjesto zaključka…
William Shakespeare: „Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama, nego u nama samima.“
Autor: Lana Kihas Pranjić za edukativnu platformu Mliječni zub
Tekst objavljen 13.06.2024. god. na stranici www.mliječnizub.hr