Divno je u vrtiću raditi s djecom. Igrati se, pjevati, plesati, slikati, trčati, slagati kocke, itd. No, rad s djecom može biti i vrlo stresan. Teški uvjeti rada, nesuradljivi roditelji, nepodržavajuća okolina, zahtjevna djeca, djeca s poteškoćama…
Kako odgojitelj tome može doskočiti?
1. Dobro poznavati sebe, svoje mogućnosti, prednosti i izazovne strane
Svatko od nas je drugačiji i svatko određenoj situaciji pristupa drugačije. Stoga je razina stresa drugačija. Također, netko će određenu situaciju vidjeti kao problem, a netko kao izazov. To je sve sasvim u redu i nikako nije u redu nikoga osuđivati. Biti svjestan svojih kritičnih točaka je prvi i važan korak. Ali, što dalje?
2. Promatrajte spontanu igru djeteta
Promatrajte spontanu igru djeteta jer u toj igri je dijete najopuštenije, potpuno svoje. Promatrajući igru procijenite djetetove mogućnosti, interese i potrebe. Prilagodite se djetetu i njegovoj igri. To nam je polazišna točka za kvalitetan rad s djetetom. Svako forsiranje nekih aktivnosti/igara za koje mi smatramo da su poticajne i potrebne djetetu vrlo često će imati kontra efekt za dijete i tu dolazi do nezadovoljstva i djeteta i nas, a ponekad i stresnih situacija. Prilagodite se djetetu, interesu djeteta i to povežite s izazovnim stranama djeteta.
3. To što dijete radi, podijelite s roditeljima
Komunikacija s roditeljima treba biti profesionalna i kroz razvoj djeteta. Podijelite s roditeljima kako pristupate radu, kako i zašto ste promatrali dijete, što se saznali o djetetu, što planirate dalje u radu s djetetom. Budite primjer roditelju i naglašavajte važnost vaše uloge u radu s djecom, važnost igre kroz koju dijete uči, ali kroz primjer njegovog djeteta. Svakako razmislite što ćete reći i kako ćete reći. Uloga neverbalne komunikacije je iznimno bitna.
4. Redovito se educirajte
Osim što tražite ideje za igre, čitate literaturu, važno je raditi na svojim kompetencijama, a posebno na onim izazovnim stranama. Odgojitelji su ključni za rad s djecom i roditeljima. Uvijek će biti stresno, no pitanje je kako se nositi sa stresom. To se isto uči i vježba.
5. Imajte pozitivan stav
Od kukanja, negodovanja, traženja krivaca i sl. nema pomaka, ni za odgojitelja, ni za djecu. Osjećaji se prenose i na djecu, koleg(ic)e, roditelje, članove obitelji. I tako ulazimo u začarani krug stresa, a svoje osjećaje i energiju prenosimo na djecu. Pozitivna energija, pozitivni osjećaji stvaraju plodno tlo za rast i razvoj.
Autor: Lana Kihas Pranjić
Tekst objavljen na edukativnoj platformi www.mliječnizub.hr