Lani Kihas obitelj je na prvom mjestu. Svjesna toga da obitelj daje temelje, Lana stavlja obitelj na prvo mjesto u svim svojim edukacijama. Za sebe kaže – kćer je divnih roditelja, majka predivnog dječaka, supruga, sestra u teta svojim nećacima. Iako po zanimanju odgojiteljica, ne smatra to zanimanjem, odgojiteljstvo je jednostavno dio nje.
Lana danas radi kao odgojitelj-mentor u dječjem vrtiću „Petar Pan“ u Zagrebu, koordinatorica je programa edukativnih konferencija i akademija „Mliječni zub“ i „Zdrav k’o zmaj“. Provodi edukacije za roditelje i odgojitelje, nedavno je izdala svoju prvu knjigu i, ono što nas posebno veseli, predavačica je na programu osposobljavanja za Dadilju na Zdravstvenom učilištu Medical. Uz kavu, Lana nam je ispričala dvije-tri o tome kako postati kvalitetna dadilja. Protrljajte oči ili stavite naočale jer slijedi mnoštvo vrijednih savjeta.
Lana, u kojem trenutku života ste shvatili da želite raditi s djecom?
Kad malo bolje razmislim, nije postojao određen trenutak. To je oduvijek bilo u meni. Kao dijete obožavala sam ići u vrtić, a kada sam krenula u školu, redovito sam poslije nastave posjećivala svoju odgajateljicu i provodila vrijeme u vrtiću. Uvijek sam znala da želim biti odgajateljica. Upisala sam fakultet Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Zagrebu, odrađivala vježbe u vrtiću, a nakon toga u vrtiću počela i raditi. Vrtić je za mene drugi dom.
Koliko je, prema vašem mišljenju, kvalitetna dadilja važna u odgoju djeteta?
Svi koji sudjeluju u odgoju djeteta su važni, pa tako i dadilja. Ona je osoba koja odgaja dijete, bilo kod kuće, u obrtu ili vrtiću. Kažu da djeca upijaju kao spužve. Točno, djeca upijaju i oponašaju svaku našu riječ, svaki naš pokret. I zato je važno da dadilja prvenstveno bude kvalitetna osoba. Osoba koja je motivirana za rad, motivirana za cjeloživotno učenje. Osoba koja uživa u igri s djecom, koja zna i razumije da je odgoj djeteta temelj njegove budućnosti.
Osim u Hrvatskoj, radili ste i kao odgojitelj u Americi, Irskoj i Francuskoj. Koliko su ta iskustva utjecala na vaš sadašnji rad? U kojoj mjeri se pristup učenju u stranim zemljama razlikuje od pristupa učenju u našoj zemlji?
Ta su iskustva zaista neprocjenjiva i u velikoj su mjeri utjecala na moj dosadašnji rad. Naučila sam nove jezike, upoznala različite kulture, običaje, kao i pristupe u odgoju i obrazovanju. Američki pristup učenju mnogo se razlikuje od europskog. Naravno, ne u svim vrtićima, ali svakako u većini njih. Također, u stranim se zemljama prakticira frontalni oblik rada – djeca uglavnom sjede, slušaju, uče. Vrlo im je važno da pripreme djecu za školu. S druge strane, kod nas je prisutan individualan rad te prilagođavanje djetetu i njegovim mogućnostima.
Djeca imaju veću slobodu u odabiru vlastitih interesa i igara, dok se u Irskoj, Francuskoj i Americi djeca moraju prilagođavati sustavu. Na taj se način sputava sloboda i kreativnost djece. Ono što je također pozitivno kod nas je autonomija odgojitelja. Mi sami pišemo plan i program rada za djecu, a kreiramo ga prema potrebama, mogućnostima i interesima djece. Dakle, u potpunosti se prilagođavamo djeci, dok to nije bio slučaj u stranim vrtićima u kojima sam radila.
Trenutno radite kao predavačica na programu osposobljavanja za Dadilju. Ispričajte nam kako je i kada započela vaša suradnja sa Zdravstvenim učilištem Medical?
U vrtiću u kojem trenutno radim imamo zaposlenu dadilju kao pomoćnicu u radu s djecom i jednom smo prilikom razgovarale o njenoj edukaciji. Ona je neprestano pitala za savjete i smjernice za rad i tako mi je sinula ideja – hajde da vidim što nude programi osposobljavanja za Dadilje. Naišla sam na Zdravstveno učilište Medical gdje mi se veoma svidio njihov otvoreni poziv „Želiš biti dio tima? Javi se!“. Nisam dugo oklijevala, javila se i dogovorila poslovnu kavu s ravnateljicom Učilišta. Mnogo smo razgovarale o odgoju, programu edukacije i, u konačnici, dogovorile suradnju.
Opišite našim čitateljima kako izgleda program osposobljavanja za Dadilju na Zdravstvenom učilištu Medical?
Program osposobljavanja za Dadilju na Zdravstvenom učilištu Medical je zaista bogat. Polaznici uče o njezi i zaštiti zdravlja djece, kako komunicirati s djecom, roditeljima i stručnim suradnicima, kako pripremiti i vrednovati igru, kako motivirati djecu, kako biti kvalitetna dadilja, uče o radu s djecom s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju… Važno nam je da buduće dadilje surađuju na nastavi pa su predavanja vrlo interaktivna. U sklopu predavanja, imamo i vježbe gdje se igramo jer kroz igru najbolje učimo. Polaznici programa obavljaju i stručnu praksu u vrtićima i obrtima s kojima Učilište ima sklopljenu suradnju. Super je što dadilje uz predavanja odlaze na praksu jer tada lakše povezuju teoriju i praksu i pomaže im da uče na kritičan način. Na taj način uočavaju što je dobro, a što nije i to nam daje poticaj za daljnje učenje. Trudimo se budućim polaznicima dati što više praktičnih primjera, igara, iskustava i rješenja, jer kako i sami kažu, to im najviše treba.
Jednom ste spomenuli kako se pristup učenju na Zdravstvenom učilištu Medical temelji na suvremenom shvaćanju djeteta. Možete li našim čitateljima malo detaljnije objasniti o čemu je riječ?
Suvremeno shvaćanje djeteta je dio tzv. nove paradigme djetinjstva i odgoja. Dijete promatramo kao cjelovito biće, a to podrazumijeva shvaćanje njege, zaštite, odgoja i obrazovanja djece kao cjelovitih i nedjeljivih procesa. Nadalje, tu je i poštivanje individualnih i razvojnih različitosti djece te njihovih interesa i mogućnosti. Dijete je socijalni subjekt koji aktivno utječe na svoj razvoj, odgoj i učenje, ima svoju kulturu i svoje mišljenje. Dijete je znatiželjno i kompetentno biće koja ima svoje interese i mogućnosti, znanja i razumijevanja, a urođenom znatiželjom istražuje svijet oko sebe i aktivno stječe znanja. Dijete je i društveno biće koje od rođenja ulazi u interakcije sa svojom okolinom.
Što biste izdvojili kao najveću prednost Zdravstvenog učilišta Medical?
Prvenstveno odličan tim. Svi koji rade na Zdravstvenom učilištu Medical su topli, pozitivni i entuzijastični ljudi. Podrška smo jedni drugima i savršeno se nadopunjujemo. Zaista vlada jedan kvalitetan timski tad, a u takvom timu je ugodno raditi, u takvom je timu moguće napredovati, i osobno i profesionalno. Svi predavači predani su poslu i njegovom razvoju. Zajedno osluškujemo sudionike programa te se prilagođavamo njihovim potrebama. Na Zdravstvenom učilištu Medical programi se neprestano razvijaju, nadograđuju i nadopunjuju.
Nedavno ste izdali svoju prvu knjigu „Tajni sastojci za odgoj djece“. Možete li nam natuknuti o čemu govori knjiga? Kome je knjiga namijenjena?
Knjiga „Tajni sastojci za odgoj djece“ puna je praktičnih primjera i mojih osobnih iskustava korištenja pedagogije slušanja i komuniciranja s djetetom. Namijenjena je svakom odgojitelju, svakom roditelju, dadilji, baki, djedu, tetki. Ukratko, namijenjena je svima koji žele bolje upoznati dječji svijet. Priručnik se sastoji od dva dijela: pedagogije slušanja i uspješne komunikacije s djecom. Jer da bismo mogli uspješno komunicirati prvo moramo znati slušati. Pedagogija slušanja objašnjava kako slušanje djeteta uključuje i pozorno praćenje djeteta kroz dijalog, interpretaciju njegovih aktivnosti, likovnih radova i igre. Prije svega, potrebno je razumjeti dijete, njegove potrebe, mogućnosti i interese.
Upis u program osposobljavanja nije malen korak. Ipak je riječ o potpunoj promjeni karijere, a sam čin promjene i ulaska u nepoznato ljudima djeluje zastrašujuće. Koju biste poruku ohrabrenja poslali onima koji razmišljaju o opisu u program osposobljavanja za Dadilju?
Kratko i jasno: Tko ne riskira, ne profitira! Zašto spominjem rizik? John W. Gardner je jednom rekao: „Jedan od razloga zašto ljudi prestaju učiti je nespremnost na poduzimanje rizika i suočavanja s neuspjehom. Samo učenjem možemo rasti.“
Intervju objavljen na stranici Zdravstvenog učilišta 17.09.2021.