Jesmo li svi kreativni? Svatko na svoj način? Rodiš li se kreativan? Ili se kreativnost postiže odgojem i obrazovanjem?
Dr. George Land proveo je istraživanje na 1600 djece, prateći ih kroz školovanje. Svakih 5 godina ponovno je testirao istu djecu, procjenjujući spadaju li u skupinu „natprosječno kreativnih“. Rezultati su pokazali da je među petogodišnjacima, 98% djece upalo u skupini kreativnih genija. Kao desetogodišnjacima, broj im je pao na 30% i s 2 godina, broj im je pao na 12%. Isti test dali su odraslim ljudima iznad 30 godina i samo 2% ušlo je u kupinu natprosječno kreativnih. Na temelju navedenog istraživanja Dr. Land je rekao: „Zaključili smo da je nekreativno ponašanje naučeno.“
Zanimljivi su ovi podaci, zar ne? S godinama naša kreativnost pada, zašto je tako? Koliki je utjecaj okoline, odgoja, metode rada, pristupa, komunikacije? Evo, npr. jednostavan, svakodnevni primjer „bojanke“. Vrlo lako se može isprintati neki cvijet, auto ili kuća i tada dijete boja i prema uputama odraslih „ne smije bojati preko crte“. I većina odraslih se divi kako dijete lijepo sjedi i boja.
Što dijete time postiže?
Moje pitanje je: „Što dijete time postiže?“ Odgovor je uvijek bio isti: “Kontrolira rad ruke da ne ide preko crte!“ Koliko jedna šablona može potaknuti razvoj kreativnosti? Ili ju polako gasi? Postoje li drugi načini, aktivnosti u kojima dijete može vježbati tzv. kontrolu rada ruku?
Kad čujete riječi „kretivnost“ što prvo pomislite?
Navedeno pitanje ispitivala sam razne roditelje. Najčešći dogovori su bili: likovnost, umjetnost, ples, glazba. Ipak, nekoliko od njih dalo je i odgovore poput: snalažljivost i inovativnost. Kreativnost je puno više od toga. Kreativnost je odlika ljudskog mozga koja nam je svima prirođena i omogućava nam da se snalazimo u novim i nepoznatim situacijama a što je ključno i odlika samostalnosti i snalažljivosti.
Često čujete od djeteta: „Ja to ne mogu!“, zar ne? Jer idu linijom lakšeg otpora pa čekaju da netko drugi umjesto njih to napravi. Ako učinite umjesto djeteta, radite mu medvjeđu uslugu. U suprotnom potiče dijete da bude kreativno, da riješi probleme, razmišlja, razvija svoje potencijale, inteligenciju, bude samopouzdano, ima pozitivnu sliku o sebi. Poticanjem kretivnog i kritičkog mišljenja potiče se i osobni razvoj djeteta. Za razvoj potencijala djeteta važni su inteligenija, obrazovanje i odnos s roditeljima.
Poticanje kreativnosti kod djece
Rano djetinjstvo i predškolsko doba je vrijeme tijekom kojeg dijete prolazi kroz burna razdoblja promjena, spoznaja, usvajanja jezičnih sposobnosti, matematičkog, logičkog i kreativnog mišljenja. Vrijeme je to formiranja stavova i predodžbi i pojačane aktivnosti djece. To je doba konstantnog istraživanja i aktivnog učenja kroz igru i razne ponuđene im aktivnosti. Pripremajući razne poticaje, potičemo djecu na aktivno učenje kroz igru i aktivnosti kojima se djeca bave..
Danas je poznato da će dijete u onolikoj mjeri uspjeti razviti svoje potencijale ako mu je kvalitetnija okolina u kojoj obitava, ona koja ga potiče na rad i nudi mu razne poticaje kako bi postiglo ono što želi. Pod tu okolinu smatramo i vrtić i školu koju polazi ali i užu i širu obitelj, koja zaista mora biti stimulativna da bi dijete u njoj uspjelo razviti svoje potencijale. Kvalitetna i stimulativna okolina ne smatra se i materijalna. Kvalitetna okolina je ona koja prepoznaje kreativnost i potiče razvoj kreativnosti na pravodoban način.
Umjesto zaključka!
Jedna od glavnih polazišta rada s djecom rane i predškolske dobi je: „Bitan je proces rada!“ Proces rada traje danima a nekad i godinama (ovisno o djetetu i zadatku) i upravo je to bogatstvo (osposobljavanje za učenje) za dijete, za razliku od samog konačnog rezultata. Sjetite se vlastite situacije kada ste uspjeli napraviti ono na čemu ste danima radili. Danima se mučili, trudili, razmišljali, isprobavali da bi dobili konačan rezultat.
Dijete uči aktivno, putem osjetila, iskustveno što se upravo događa u procesu rada i razvoja. Konačan rezultat najčešće je kratkotrajan, a proces rada je ono što ostaje u glavi. I što mislite da li je korisnije djetetu dati bojanku ili papir i kamenčiće? Dati djetetu konačno rješenje ili ga potaknuti da samo dođe do određenog rješenja? Naučiti ga određene informacije ili osposobljavati za samostalno učenje?